Bakterije, virusi i slični mikroorganizmi nalaze se posvuda u prirodi, pa tako i u vodi. Voda se na putu do potrošača obrađuje na različite načine kako bi bila upotrebljiva za piće i pranje, no to ne znači da u njoj više nema mikroorganizama. Najučinkovitiji način uništenja takvih organizama i sprečavanje mogućih bolesti je dezinfekcija vode pomoću UV (ultraljubičastog) svjetla.
Bilo da se koristi kao dodatak za višestruki korak u programu obrade vode ili zasebno, UV svjetlo počinje igrati veoma značajnu ulogu u svijetu tehnologije za vodu. Kao što mnogi od vas već znaju, njegova upotreba je rasprostranjena u svijetu već dugi niz godina.
Što je ultraljubičasto zračenje (UV)?
Ultraljubičasto zračenje (UV) je elektromagnetno zračenje kod kojeg je valna duljina kraća od valne duljine vidljivog svjetla, ali duža od X-zraka. Zove se “ultraljubičasto”, jer mu je ljubičasta boja prva susjedna. Odnosno, kad bi nam UV zračenje bilo vidljivo – na spektru bi to bila nova boja odmah do ljubičaste. U prirodi je najjači izvor UV zračenja – Sunce.
UV zrake su dio prirodne sunčeve svjetlosti, ali ne pripadaju dijelu vidljivog elektromagnetskog spektra. Ultraljubičasto svjetlo ima valnu duljinu od 200 do 400nm i vrlo visoku energetsku razinu. Najučinkovitija valna duljina za dezinfekciju je 254nm i ona čini najveći dio isijavanja UV lampe.
Ultraljubičasto zračenje se obično dijeli na:
UVA (400–315 nm), dugovalno, UVB (315– 280 nm), srednjevalno, UVC ( 280–200 nm), kratkovalno (biocidno) VUV (200–100 nm), vakuumsko. Već je u 19. stoljeću, ustanovljeno da sunčeva svijetlost djeluje antibakterijski, no tek su kasnija istraživanja pokazala da antibakterijski učinak sunčeve svjetlosti ne dolazi od vidljive, već od nevidljive svjetlosti.
Daljnjim razvojem tehnologije, utvrđeno je da se najbolji biocidni rezultati postižu upravo UVC (kratkovalnim) zračenjem pri valnoj duljini od 254 nm.
Gdje se primjenjuju UV sustavi za dezinfekciju vode?
UV sustavi za dezinfekciju vode su namijenjeni za dezinfekciju vode u javnim i privatnim vodovodima, industriji, bolnicama, hotelima, u uređajima za pripremu napitaka, te za obradu vode u bazenima za kupanje.
Primjenjuju se u svim objektima gdje je potrebna dezinfekcija i zaštita vode od virusa i bakterija. UV zrake trajno i učinkovito uništavaju takve mikroorganizme, bez štetnih kemijskih spojeva. UV sustavi se lako instaliraju u vodovodne instalacije, uz manje prilagodbe. Voda ostaje nepromijenjenog okusa, boje i mirisa.
Zračenje pri valnoj duljini od otprilike 254 nm probija stjenku stanice i apsorbira se u stanici, odnosno molekulama DNA i RNA te razorno djeluje na strukturu molekule, sprječavajući daljnju replikaciju stanice.
Maksimalni učinak UVC zraka za denzinfekciju se postiže na 253,7 nm, a sukladno tome i maksimalno uništenje DNA. Dakle, što više UVC zračenja DNA apsorbira, to je veće oštećenje – stupanj dezinfekcije raste.
Prednosti UV dezinfekcije:
UV zrake učinkovito i trajno uništavaju opasne mikroorganizme (bakterije, viruse…),
Nema štetnih kemijskih spojeva i nusprodukata,
UV sustavi se lako instaliraju u vodovodne instalacije, uz manje prilagodbe,
UV svjetiljka se lako zamjenjuje,
UV zrake ne utječu na okus i miris vode.
Danas je u Europi, dezinfekcija UV zračenjem prisutna u preko tri tisuće ustanova za obradu i pripremu pitke vode. Nove tehnologije primjene UV zračenja, za pripremu vode za piće, svakodnevno se razvijaju. Cilj tehnološkog napretka jest poboljšanje učinkovitosti sustava i smanjenje investicijskih i pogonskih troškova.
Naši stručnjaci će vam u tome rado pomoći.